Vest

U Kući Đure Jakšića u Beogradu 1. novembra 2017. godine Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije otvorio je izložbu Suzane Žunković „Ljubav prema ikoni“. Govoreći o radu Suzane Žunković, koja se pored ikonopisanja bavi i pojanjem, Preosvećeni Episkop Joanikije je rekao da ona pjeva bojama, a što se može vidjeti na njenim ikonama koje krase, kako manastir Đurđeve Stupove tako i druge hramove Eparhije budimljansko-nikšićke i pravoslavne domove.

-Možemo reći da ona slika tonovima i pjeva bojama, a večeras smo u prilici da gledamo kako to njeno pjevanje u bojama izgleda za naše tjelesne, ali i duhovne oči. Za relativno kratko vrijeme od kada se ona bavi ikonopisom projavila je izuzetan dar i izuzetnu ozbiljnost kakvu ova umjetnost i zahtjeva, jer ikonopisačka umjetnost zahtjeva veliku posvećenost, udubljivanje u tajnu Božanskog ovaploćenja Hristovog, udubljivanje u tajnu svetosti i jedino tako, kroz tu posvećenost, kroz sveobuhvatni podvig molitve, posta i truda, može da se slika, kazao je vladika Joanikije.

On je naglasio da je slikanje ikona povezano sa uzrastanjem duhovnog lika, sa našim uzrastanjem u Hristu.

-Kako se čovjekovo biće otvara Božjoj svjetlosti i Božjoj milosti tako Bog daje mahove ruci ikonopisca da uobličava svete likove. Ikone Suzane Žunković već su počele da ispunjavaju naše hramove, pravoslavne domove, mnogi hrišćani pred njenim ikonama se mole Bogu, Presvetoj Bogorodici, Svetim Božjim ugodnicima i to je ono što je osnovno. Mogli bismo reći da je ona, već, postigla svoj osnovni cilj. Svakako da će nastaviti da se bavi ovim blagoslovenim poslom, da i dalje svoj dar brusi, uobličava i osvećuje svojom molitvom i svojim trudom, kazao je povodom izložbe Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, napominjući da Suzana Žunković u svom radu uspijeva da odoli iskušenju senzualizma i mračnih tonova, koji često prate umjetnike.

Naša umjetnica, istakao je Preosvećeni Episkop, oslanja se na provjerene uzore i njeguje provjerene vrijedosti, oslanja se na srpski srednjovjekovni živopis, ikonopis, na vizantijsku umjetnost i slikarstvo, posebno na pojedine ruske uzore poput Andreja Rubljova, čuvajući se, pri tome, od unošenja elemenata svetovnosti u ikonopis.

Suzana Žunković je rođena u Beogradu 1972. godine. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1998. Ikonopisom se bavi od 2008.godine. Usavršila je zanat u ikonopisnoj radionici Petra Bilića pri Hramu Svetog Save u Beogradu i ikonopisca Ivana Nisingera. Ikone joj ukrašavaju veći broj hramova budimljansko-nikšićke Eparhije. Tronske ikone Stradalna i Glikofilusa nalaze se u Manastiru Đurđevi Stupovi u Beranama. Oslikani krst, nošen u Jerusalimu na Vaskrs 2010, je u manastiru Đurđevi Stupovi. Ljepotu svoje duhovne energije pored ikonopisa, često prenosi i na pastele i ulja na platnu.

Ova mlada pravnica, umjetničkog dara publici se zahvalila na pomoći i podršci.

Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka

Press Centar – Najava

“Ljubav prema ikoni”
U sredu 1. novembra u 19 sati u Kući Đure Jakšića biće otvorena izložba Suzane Žunković “Ljubav prema ikoni”. Izložbu će otvoriti njegovo preosveštenstvo Episkop Budimljansko-nikšićki gospodin Joanikije (Mićović)
Ljubav prema ikoni
Svi znamo da je Bog stvorio čoveka i sve oko njega. Znamo takođe, da bismo sačuvali sebe i sve oko nas, mora da se poštuju pravila življenja. Pojavom Božijeg sina Isusa Hrista počele su da se grade crkve, čiji je zadatak da nam pomognu da shvatimo sve ono što su pravila Božija, odnosno pravila življenja. Na tom putu, od početka do danas, pojavili su se ljudi koji su svojim delom činili da se shvati suština Božije želje, da svi živimo u miru i ljubavi i da čuvamo sve ono što je Bog stvorio. Ti ljudi su sveti, ili kako ih mi zovemo „sveci“. Neko je davno rekao „Ono što pesnik može da kaže rečima, to slikar može da kaže četkom i bojom“. Sa pojavom crkve pojavili su se i crkveni slikari, koji i danas slikaju naše svece i događaje koji nas uče šta treba da radimo da bismo ispoštovali Boga. Tako postoje fresko slikari i ikono slikari, ili kako ih zovemo ikonopisci. Suzana Žunković je jedan od onih ikonopisaca koja to radi odlično. Imala je sreću da su je učili ikonopisanju izvanredni ljudi, kao što su Petar Bilić i Ivan Nisinger. Slikajući ikone za pozadinu koristi zlato, a zna se da je zlato simbol božanske svetlosti. Kada prvi put vidite ikonu koju je naslikala Suzana osećate se dobro. Interesantno, posle nekog vremena imate želju da tu ikonu vidite ponovo. Čini vam se da niste sve čuli što ikona želi da vam kaže. U kućama dobronamernih ljudi, ili kako ih zovemo „vernici“, nalaze se na zidovima ikone, koje nisu samo ukras, već pre svega verovanje u ono što nas ikona uči kada je naša vera u pitanju. Zanimljivo, ti naši vernici uče svoju decu da vole i poštuju ono što oni stvarno jesu, a ikone im u tome pomažu. Poželimo svim ljudima da poštuju i vole Boga, kao i crkvu koja će učiti sve nas i nove generacije da volimo crkveno slikarstvo puno simbola. Simbola koji nas uče da poštujemo Božija pravila, koja će učiniti da sutra bude još bolje.
Radovan Mića Trnavac, akademski slikar
Read More

O Suzaninim ikonama

Ono što je riječ Božja za čovjekov um, to je ikona za oči.

Njene ikone mogu da se, sa radošću i svečano uključe u liturgijsko slavlje, da budu dragocjeni sudionik ljepote Doma Božijeg.

Joanikije (Mićović), Episkop budimljansko-nikšićki